Početak znanosti o menadžmentu označava 1900. godina koja započinje utvrđivanjem i definiranjem specifičnog predmeta njenog bavljenja i istraživanja. Unutar svake znanosti razvijaju se različiti pristupi ili teorije, u ovom slučaju menadžmentu. Teorija je konceptualni okvir za organiziranje znanja i pružanje plana za akciju. U radu se prikazuje razvoj teorija menadžmenta od početka ljudske civilizacije pa sve do danas. Menadžment je aktivnost usmjerena na postizanje određenih, unaprijed zacrtanih ciljeva drugih ljudi, aktivnostima koje se smatraju funkcijama menadžmenta: planiranje, organiziranje, menadžment ljudskih resursa, vođenje i kontroliranje. Teorije menadžmenta podijeljene su na strukturalne, biheviorističke, moderne teorije te na novu teoriju menadžmenta. Strukturalne teorije obuhvaćaju znanstveni, administrativni i birokratski menadžment, dok teorija međuljudskih odnosa i teorija ljudskih potencijala kategoriziraju biheviorističku teoriju. Unutar moderne teorije menadžmenta mogu se diferencirati tri teorijska pristupa: sustavski, kontingencijski i kvantitativni pristup. Nova teorija menadžmenta sadrži dodatna pravila djelovanja menadžmenta novog doba. Svaka teorija menadženta koja je spomenuta predstavlja poboljšanje svog vremenskog razdoblja u kojem je djelovala tako što je značila kvalitetno upravljanje, rješavanje problema, poboljšanje proizvodnje, ostvarivanje dobiti te doprinos organizacijskoj uspješnosti na najbolji mogući način kroz efektivnost i efikasnost. Ne postoji jedinstvena, općeprihvaćena teorija, već postoji niz teorija koje izražavaju različite pristupe i ključne elemente u razumijevanju menadžmenta i njegove uloge.